Klape i orkestar
Unutar Ansambla, a za potrebe izvođenja glazbenih točaka između plesnih nastupa, na inicijativu Stijepa Stražičića osnovan je 1965. ženski vokalni sastav, nonet, sastavljen od članica Radio zbora Dubrovnik. Voditelj i dirigent mješovitog Radio zbora Dubrovnik bio je cijenjeni dubrovački skladatelj Vladimir Berdović, a probe su se održavale u prostorijama Radio Dubrovnika na Pilama. Zbor je okupljao vrsne pjevače i bio je središte kulturno-umjetničkog života Dubrovnika šezdesetih godina, i poslije. Između brojnih članica zbora za novouspostavljeni ženski vokalni sastav odabrane su pjevačice Ivančica Krce, Katica Simoni, Tamara Glavinović, Maja Nodari, Maja Ajduković, Teica Baća, Margit Lenert, Blaženka Trojanović i Ilka Zec. Glazbeni program sastava uključivao je tradicijske dalmatinske klapske pjesme u a cappella izvedbi, kao i one u obradbi Vladimira Berdovića, pa ga možemo držati pretečom ženskih klapa na širem dalmatinskom području. Sastav je u sklopu Ansambla Linđo djelovao do 1967. godine. Od brojnih vokalnih točaka možemo navesti pjesme: Izašla je zelena naranča, O more duboko, Kad si bila mala Mare, Vozila se Mare Kata, Tiridonda, Ružice rumena, te dalmatinske pjesme u obradbi Vladimira Berdovića iz njegovih Dubrovačkih rukoveti i Dalmatinskih rukoveti. Skladatelj Vladimir Berdović obradio je više od 500 narodnih pjesama za vokalne i vokalno-instrumentalne sastave, a prvi je orkestralno obradio i dubrovački Linđo.
Muška vokalna skupina Folklornog ansambla Linđo okupljena je 1970-ih godina, da bi nešto kasnije, 1979., dobila i svoj formalni status klape, iako je kao takva neformalno djelovala i prije. Osnivač prve klape (prije 1979.) bio je Antun Simatović (bariton), dok su ostali članovi bili Stijepo Granada (tenor), Srđan Gjivoje (drugi tenor) i Ivo Miloš (bas). Od ostalih pjevača koji su činili mušku vokalnu skupinu u širem smislu mogu se istaknuti Željko Njirić, Branko Njirić, Radomir Tešanić, Miho Bulić, Mario Romanović te dr. Na inicijativu Krešimira Magdića, vrsnoga glazbenika i glazbenog pedagoga, koji je u Folklornom ansamblu Linđo djelovao 1970-ih, a zaposlen od 1978., odlukom Izvršnog odbora Folklornog ansambla Linđo 1979. godine osnovana je klapa Linđo, kojoj je Krešimir Magdić bio i voditelj. U svojemu bogatom opusu Magdić je prepoznat kao jedinstven obrađivač više od sto izvornih narodnih napjeva iz Dalmacije, ali i kao autor novih skladbi. Specifičnost dubrovačke klape Linđo bila je u tome što je uključivala i jedan ženski glas, sopran, koji je pjevala Ilka Zec, dok su ostali članovi klape bili muškarci.
Muški sastav klape činili su Jerko Vukušić (tenor), Nikola Cvjetković (bariton), Krešimir Magdić (bariton i mandolina), Vinko Dragojević (bas i mandolina), te povremeni pjevači Boris Blašković (bas i mandolina), Josip Marčić (bas), Edi Marčić (bariton i blok faluta), Vlaho Ljutić (bariton), Maro Bajurin (tenor), Ante Dražeta (tenor), Ivo Kordić (bas) i Božo Stanić (bas). U povodu 20. obljetnice Folklornog ansambla Linđo, klapa Linđo izdala je 1985. i LP ploču sa sljedećim vokalnim i vokalno-instrumentalnim glazbenim brojevima: Žilju moj pribili, Divne li ste Konavli nam milo, Dragi dragu ostavljaše, Da li te ljubim, Ah pribila moja vila, Tvoji bojeg jemaju, Kolo svetog Tripuna, Evo ti kitu vraćam, Djevojka hodi, I kliče divojka, Smilje brala, Lopućka Mare, Kampošonto i Stari sat. Muška klapa Folklornog ansambla Linđo od 1986. prestaje djelovati kao sekcija ansambla i nastupa samostalno. Tada se se u klapi izvode i vlastite skladbe gostujućih skladatelja Igora Brešana i Radoslava Koštana. Klapa se na 13. festivalu dalmatinskih klapa u Omišu prvi put predstavila 1979., kada je osvojila nagradu za najboljeg debitanta, a 1987. i 1991. dobila je prvu nagradu Stručnoga ocjenjivačkog povjerenstva. Treću nagradu publike na istom festivalu dobila je 1991., a prvu nagradu 2007. godine. Na omiškom festivalu klapa je nastupila 21 put, a nastupala je i na Splitskom festivalu. Nagradom voditeljâ klapa Bašćinski glasi klapa je u završnim večerima festivala nagrađena 1991., a 1983., 1985., 1986., 1987. i 1990. dobila je nagrade Stručnoga ocjenjivačkog suda za najbolje izvedbe novih skladbi, te je za svoje višegodišnje nastupe 1990., 1997. i 2005. dobila plakete festivala. Osim na festivalu, svoje je nastupe zabilježila i na smotrama klapa. Nakon 1995. u čast preminulog člana Nikole Cvjetkovića klapa Linđo mijenja ime u Linđo N..
Krajem 1970-ih, uz mušku klapu, a na inicijativu i pod vodstvom Krešimira Magidća ustanovljena je u ansamblu i ženska vokalna sekcija – ženska klapa. Prvi sopran klape bila je Ilka Zec Đapo, koja je pjevala i u muškoj klapi, dok su ostale članice klape bile Ankica Tomić, Jelica Tomić, Marina Tomić, Mirela Pilaš, Ana Musladin, Roberta Prebisalić, Sandi Marić, Jelena Obradović i Helena Kulaš. Ženska klapa Folklornog ansambla Linđo nastupila je na Festivalu domoljubne pjesme u Bugojnu, a glazbene izvedbe ove klape ostale su zabilježena i na LP pločama Folklornog ansambla Linđo 1980ih u izdanju Jugotona.
Trideset i tri godine nakon prvoga ženskog sastava te nešto više od dvadeset godina od ženske klape koju je osnovao Krešimir Magdić, uspostavljena je 2000. godine ženska klapa Folklornog ansambla Linđo. Klapu čine članice Lina Ivanković – prvi sopran, Ana Bačić Vukota – drugi sopran, Luči Vierda – drugi sopran, Paula Lazarević – drugi sopran, Margarita Dundić – prvi alt, Fani Favro Bukvić – drugi alt, Marija Puljić – drugi alt, Ivela Matičević – drugi alt. Voditelj klape od njezinog osnutka je Vedran Ivanković. Na 43. festivalu dalmatinskih klapa u Omišu, 2009., klapa FA Linđo dobila je prvu nagradu Stručnoga ocjenjivačkog povjerenstva, te prvu nagradu publike. Klapa je sudjelovala na brojnim međunarodnim festivalima, na kojima je postigla uspjehe, od kojih se može istaknuti zlatna medalja na Međunarodnom festivalu zborskog pjevanja u Veroni, održanomu 2002. godine. Od svojeg osnutka klapa je osvojila osamnaest nagrada. U suradnji s Nenadom Bachom i Johnom Holbrookom klapa Folklornog ansambla Linđo snimila je 2003. godine klapski SuperAudio CD Mediterranean sounds – Croatia's mystic voices Fa Linđo.
Glazbeni orkestar Folklornog ansambla Linđo od svojih službenih početaka 1965. okuplja dubrovačke glazbenike, profesionalce i amatere, te je neizostavan sudionik svih folklornih nastupa. Iako mu je primarna namjena da glazbenim izvedbama prati plesače, od samih početaka do danas orkestar je razvio i širok repertoar samostalnih glazbenih i vokalno-glazbenih točaka. Najveći dio glazbenika koji se na samom početku uključio u rad Ansambla stigao je na poziv Đela Jusića, a neki su, poput harmonikaša Stijepa Granade i Đorđa Begua, koji je prvotno bio plesač, a zatim cijeli svoj radni staž proveo u Linđu kao glazbenik na lijerici, kontrabasu i braču, već bili dio folklorne skupine prije formalnog osnivanja Ansambla. Glazbenici koji su u Ansambl pristigli na nagovor Đela Jusića bili su Pero Bošković, Jozo Ajduković, Đuro Asić (brač), Đino Putilli, Ivančica Krce (violina). Kasnih šezdesetih i u sedamdesetima orkestru se pridružuju Krešo Skansi (bisernica i violina), Jakša Jurjević (klarinet), Antun Simatović (klarinet, frula, kaval, okarina i lijerica), Srđan Gjivoje (kontrabas i gitara), Marin Dujmić (violina) i Arif Bajrami (tapan, tarabuka, kaval, gajde i klarinet) a zatim u nadolazećim godinama i drugi – Krešimir Magdić (lijerica, bisernica i violina), Branislav Silić (makedonska tambura), Milan Sentić, Mirsad Omerčahić, Miho Bulić, Tonko Nodilo, Pero Vranjković, Antun Petrović, Ivo Martinović (brač), Marino Torić (bisernica), Dragiša Nikolić (bisernica i violina), Boris Hafner (kontrabas i brač), Niko Rudinović (lijerica), Edi Marčić (klarinet), Nikša Đurić (violina), Antun Petrović, Miho Kristić, Nikša Beno i njegov brat, Matko Vierda, Radomir Tešanić, Špiro Veselinović (faluta), Đorđe Trkulja (violina), Antun Kunić (violina), Đuro Radić (lijerica), Niko Radić (gusle), Tomislav Macan, Krešimir Macan, Tonći Karužić, Slavko Perić, Mario Romanović (bugarija) i Vinko Dragojević (bugarija). Okosnicu orkestar Folklornog ansambla Linđo sačinjavali su žičani instrumenti, tamburice, pa je najveći dio glazbenika koji prošao kroz ansambl svirao upravo bisernice i bračeve, te kontrabas. Pojedini glazbenici svirali su i na drugim, solističkim instrumentima, a veliki dio njih svoje je glazbeno umijeće mogao iskazati na većem broju različitih instrumenata. Voditelj tamburaške sekcije bio je Krešimir Magdić a kraće vrijeme nakon njega 1983. godine i Pero Vranjković. Sredinom osamedestih pod vodstvom Krešimira Magdića u ansambla je ušla i čitava nova generacija tamburaša za koja su nam poznata samo prezimena Dišipulo, Vidoš, Šimunović, Burmas, Dileo i brojni drugi. Glazbeni voditelji orkestra od 1965. do 2018. godine su redom: Đelo Jusić, Antun Simatović, Krešimir Magdić, Edi Marčić, Đorđe Begu i Enes Omerčahić.
Sastav tamburaškog postava, danas (2018.) čine: prva i druga E-prim (bisernica) s tri izvođača, prvi i drugi A-basprim (brač) sa šest izvođača, treći glas E-basprim (brač) s jednim izvođačem, violončelo s jednim izvođačem, i kontrabas također s jednim izvođačem. Članovi tamburaškog orkestra su glazbenici: Enes Omerčahić, Miho Kalauz, Antonio Grdović, Vedran Ivanković, Rikard Kužnin, Mario Lale, Nikša Pavlović, Amar Omerčahić, Mario Kristić, Jadran Radonić, Danijal Omerčahić, Ivan Beusan, Luka Bonić, a izvođači u pripremi su Marko Ajduković, Ivan Bonić i Luka Kusalić. Uz spomenute, u orkestru su donedavno sudjelovali i Amel Omerčahić, Antonijo Kondrić, Dario Lučić, Kristian Mazić i Mario Mazić. Pojedini izvođači uz tamburice sviraju i druge instrumente – Rikard Kužnin klarinet i kontrabas, Antonio Grdović klarinet, Mario Lale lijericu, Jadran Radonić lijericu, slavonske gajde, istarske i dalmatinske mješnice, dvojnice i jedinku, a Ana Vidojević, Simona Belloti i Karmen Maškarić nastupaju isključivo kao violinistice.
Ansambl u svojem fundusu čuva dvadesetak starih glazbala, od kojih možemo istaknuti četiri makedonske tambure, tri tapana, šest kavala, violinu, čelović i zurle (nisu nikada korištene). Od novijih glazbala u uporabi Ansambl posjeduje bisernice, bračeve, violončelo, dva kontrabasa, dvije tambure samice, dva klarineta, dvije lijerice, dvije harmonike, istarske i dalmatinske mješnice, slavonske gajde, dvojnice, jedinke i dvije violine, a skorom nabavom cimbala i mandolina znatno će se obogatiti glazbeni korpus orkestra.
Muški sastav klape činili su Jerko Vukušić (tenor), Nikola Cvjetković (bariton), Krešimir Magdić (bariton i mandolina), Vinko Dragojević (bas i mandolina), te povremeni pjevači Boris Blašković (bas i mandolina), Josip Marčić (bas), Edi Marčić (bariton i blok faluta), Vlaho Ljutić (bariton), Maro Bajurin (tenor), Ante Dražeta (tenor), Ivo Kordić (bas) i Božo Stanić (bas). U povodu 20. obljetnice Folklornog ansambla Linđo, klapa Linđo izdala je 1985. i LP ploču sa sljedećim vokalnim i vokalno-instrumentalnim glazbenim brojevima: Žilju moj pribili, Divne li ste Konavli nam milo, Dragi dragu ostavljaše, Da li te ljubim, Ah pribila moja vila, Tvoji bojeg jemaju, Kolo svetog Tripuna, Evo ti kitu vraćam, Djevojka hodi, I kliče divojka, Smilje brala, Lopućka Mare, Kampošonto i Stari sat. Muška klapa Folklornog ansambla Linđo od 1986. prestaje djelovati kao sekcija ansambla i nastupa samostalno. Tada se se u klapi izvode i vlastite skladbe gostujućih skladatelja Igora Brešana i Radoslava Koštana. Klapa se na 13. festivalu dalmatinskih klapa u Omišu prvi put predstavila 1979., kada je osvojila nagradu za najboljeg debitanta, a 1987. i 1991. dobila je prvu nagradu Stručnoga ocjenjivačkog povjerenstva. Treću nagradu publike na istom festivalu dobila je 1991., a prvu nagradu 2007. godine. Na omiškom festivalu klapa je nastupila 21 put, a nastupala je i na Splitskom festivalu. Nagradom voditeljâ klapa Bašćinski glasi klapa je u završnim večerima festivala nagrađena 1991., a 1983., 1985., 1986., 1987. i 1990. dobila je nagrade Stručnoga ocjenjivačkog suda za najbolje izvedbe novih skladbi, te je za svoje višegodišnje nastupe 1990., 1997. i 2005. dobila plakete festivala. Osim na festivalu, svoje je nastupe zabilježila i na smotrama klapa. Nakon 1995. u čast preminulog člana Nikole Cvjetkovića klapa Linđo mijenja ime u Linđo N..
Krajem 1970-ih, uz mušku klapu, a na inicijativu i pod vodstvom Krešimira Magidća ustanovljena je u ansamblu i ženska vokalna sekcija – ženska klapa. Prvi sopran klape bila je Ilka Zec Đapo, koja je pjevala i u muškoj klapi, dok su ostale članice klape bile Ankica Tomić, Jelica Tomić, Marina Tomić, Mirela Pilaš, Ana Musladin, Roberta Prebisalić, Sandi Marić, Jelena Obradović i Helena Kulaš. Ženska klapa Folklornog ansambla Linđo nastupila je na Festivalu domoljubne pjesme u Bugojnu, a glazbene izvedbe ove klape ostale su zabilježena i na LP pločama Folklornog ansambla Linđo 1980ih u izdanju Jugotona.
Trideset i tri godine nakon prvoga ženskog sastava te nešto više od dvadeset godina od ženske klape koju je osnovao Krešimir Magdić, uspostavljena je 2000. godine ženska klapa Folklornog ansambla Linđo. Klapu čine članice Lina Ivanković – prvi sopran, Ana Bačić Vukota – drugi sopran, Luči Vierda – drugi sopran, Paula Lazarević – drugi sopran, Margarita Dundić – prvi alt, Fani Favro Bukvić – drugi alt, Marija Puljić – drugi alt, Ivela Matičević – drugi alt. Voditelj klape od njezinog osnutka je Vedran Ivanković. Na 43. festivalu dalmatinskih klapa u Omišu, 2009., klapa FA Linđo dobila je prvu nagradu Stručnoga ocjenjivačkog povjerenstva, te prvu nagradu publike. Klapa je sudjelovala na brojnim međunarodnim festivalima, na kojima je postigla uspjehe, od kojih se može istaknuti zlatna medalja na Međunarodnom festivalu zborskog pjevanja u Veroni, održanomu 2002. godine. Od svojeg osnutka klapa je osvojila osamnaest nagrada. U suradnji s Nenadom Bachom i Johnom Holbrookom klapa Folklornog ansambla Linđo snimila je 2003. godine klapski SuperAudio CD Mediterranean sounds – Croatia's mystic voices Fa Linđo.
Glazbeni orkestar Folklornog ansambla Linđo od svojih službenih početaka 1965. okuplja dubrovačke glazbenike, profesionalce i amatere, te je neizostavan sudionik svih folklornih nastupa. Iako mu je primarna namjena da glazbenim izvedbama prati plesače, od samih početaka do danas orkestar je razvio i širok repertoar samostalnih glazbenih i vokalno-glazbenih točaka. Najveći dio glazbenika koji se na samom početku uključio u rad Ansambla stigao je na poziv Đela Jusića, a neki su, poput harmonikaša Stijepa Granade i Đorđa Begua, koji je prvotno bio plesač, a zatim cijeli svoj radni staž proveo u Linđu kao glazbenik na lijerici, kontrabasu i braču, već bili dio folklorne skupine prije formalnog osnivanja Ansambla. Glazbenici koji su u Ansambl pristigli na nagovor Đela Jusića bili su Pero Bošković, Jozo Ajduković, Đuro Asić (brač), Đino Putilli, Ivančica Krce (violina). Kasnih šezdesetih i u sedamdesetima orkestru se pridružuju Krešo Skansi (bisernica i violina), Jakša Jurjević (klarinet), Antun Simatović (klarinet, frula, kaval, okarina i lijerica), Srđan Gjivoje (kontrabas i gitara), Marin Dujmić (violina) i Arif Bajrami (tapan, tarabuka, kaval, gajde i klarinet) a zatim u nadolazećim godinama i drugi – Krešimir Magdić (lijerica, bisernica i violina), Branislav Silić (makedonska tambura), Milan Sentić, Mirsad Omerčahić, Miho Bulić, Tonko Nodilo, Pero Vranjković, Antun Petrović, Ivo Martinović (brač), Marino Torić (bisernica), Dragiša Nikolić (bisernica i violina), Boris Hafner (kontrabas i brač), Niko Rudinović (lijerica), Edi Marčić (klarinet), Nikša Đurić (violina), Antun Petrović, Miho Kristić, Nikša Beno i njegov brat, Matko Vierda, Radomir Tešanić, Špiro Veselinović (faluta), Đorđe Trkulja (violina), Antun Kunić (violina), Đuro Radić (lijerica), Niko Radić (gusle), Tomislav Macan, Krešimir Macan, Tonći Karužić, Slavko Perić, Mario Romanović (bugarija) i Vinko Dragojević (bugarija). Okosnicu orkestar Folklornog ansambla Linđo sačinjavali su žičani instrumenti, tamburice, pa je najveći dio glazbenika koji prošao kroz ansambl svirao upravo bisernice i bračeve, te kontrabas. Pojedini glazbenici svirali su i na drugim, solističkim instrumentima, a veliki dio njih svoje je glazbeno umijeće mogao iskazati na većem broju različitih instrumenata. Voditelj tamburaške sekcije bio je Krešimir Magdić a kraće vrijeme nakon njega 1983. godine i Pero Vranjković. Sredinom osamedestih pod vodstvom Krešimira Magdića u ansambla je ušla i čitava nova generacija tamburaša za koja su nam poznata samo prezimena Dišipulo, Vidoš, Šimunović, Burmas, Dileo i brojni drugi. Glazbeni voditelji orkestra od 1965. do 2018. godine su redom: Đelo Jusić, Antun Simatović, Krešimir Magdić, Edi Marčić, Đorđe Begu i Enes Omerčahić.
Sastav tamburaškog postava, danas (2018.) čine: prva i druga E-prim (bisernica) s tri izvođača, prvi i drugi A-basprim (brač) sa šest izvođača, treći glas E-basprim (brač) s jednim izvođačem, violončelo s jednim izvođačem, i kontrabas također s jednim izvođačem. Članovi tamburaškog orkestra su glazbenici: Enes Omerčahić, Miho Kalauz, Antonio Grdović, Vedran Ivanković, Rikard Kužnin, Mario Lale, Nikša Pavlović, Amar Omerčahić, Mario Kristić, Jadran Radonić, Danijal Omerčahić, Ivan Beusan, Luka Bonić, a izvođači u pripremi su Marko Ajduković, Ivan Bonić i Luka Kusalić. Uz spomenute, u orkestru su donedavno sudjelovali i Amel Omerčahić, Antonijo Kondrić, Dario Lučić, Kristian Mazić i Mario Mazić. Pojedini izvođači uz tamburice sviraju i druge instrumente – Rikard Kužnin klarinet i kontrabas, Antonio Grdović klarinet, Mario Lale lijericu, Jadran Radonić lijericu, slavonske gajde, istarske i dalmatinske mješnice, dvojnice i jedinku, a Ana Vidojević, Simona Belloti i Karmen Maškarić nastupaju isključivo kao violinistice.
Ansambl u svojem fundusu čuva dvadesetak starih glazbala, od kojih možemo istaknuti četiri makedonske tambure, tri tapana, šest kavala, violinu, čelović i zurle (nisu nikada korištene). Od novijih glazbala u uporabi Ansambl posjeduje bisernice, bračeve, violončelo, dva kontrabasa, dvije tambure samice, dva klarineta, dvije lijerice, dvije harmonike, istarske i dalmatinske mješnice, slavonske gajde, dvojnice, jedinke i dvije violine, a skorom nabavom cimbala i mandolina znatno će se obogatiti glazbeni korpus orkestra.