"Večeras se ne poseban način prisjećamo Maria Matane, Josipa Zvone, Zdenka Zorića i Andreja Rudina, članova Linđa koji su izgubili svoje živote braneći Dubrovnik”, kazao je uvodno ravnatelj FA Linđo Vlaho Kljunak nakon čega je održana minuta šutnje za one koji su svoje živote izgubili braneći Dubrovnik i Hrvatsku.

Nakon premijere gledateljima se obratio i predsjednik Upravnog vijeća i jedan od najdugovječnijih linđovaca - Luko Brailo.

"Upravo smo vidjeli dokumentarni film o najstrašnijim danima u novijoj povijesti Dubrovnika i samostalne Hrvatske koji se tiče našeg ansambla. Ali i u tim užasnim trenucima koja je proizvela brutalna agresija Srbije, Crne Gore i JNA na središte juga Hrvatske, na područje Konavala, Župa, Rijeke dubrovačke te Dubrovačkog primorja, članice i članovi ratne generacije Linđa nisu dopustili da se ansambla zaustavi, da se prekine s njegovim radom i da se što se jednostavno moglo dogoditi, samo ugasi. Hvala ratnoj generaciji predvođenoj Sulom Muratovićem i njegovim najbližim suradnicima Momčilom Stojiljkovićem, Mariom Kristićem, Mirsom Omerčahićem i svim ostalim koji su pomogli da Linđo u tako krajnje nehumanom dobu preživi opstane i nastavi djelovati”, kazao je Brailo i dodao kako u filmu nema ni jedne jedine riječi mržnje ili sličnih osjećaja prema onima koji su Dubrovnik namijenili sudbinu Vukovara, kao ni prema dotadašnjim kolegicama i kolegama koji su iz njima znanih razloga napustili ansambl i rodni im Dubrovnik.

"Njima na savjest, a nama na radost što je ratna generacija Linđa obranila civilizacijsko-kulturne standardne ljudskog življenja i djelovanja mladih u Dubrovniku, čuvajući tako i kulturnu baštinu, identitet naroda i kraja kojemu pripadamo”, kazao je Brailo koji je jedva suzdržvao emocije.

Na kraju, nazočnima se obratio i sam autor Rikard Kužnin pojasnivši kako je inicijativa zapravo nastala u Odjelu za kulturu Grada Dubrovnika i njome se željelo obilježiti 30. godina od stravičnog napada na Dubrovnik. 

"Ovaj film možemo gledati na dva načina. Kao film za nas Linđovce. I tu započinje i završava cijela priča. No, možemo ga gledati i na drugi način. Branitelji su nam omogućili koliko-toliko normalan život, a Dubrovčani, a to je ispričano ovdje kroz Linđo, su donijeli odluku s koliko će hrabrosti voditi taj civilni život. Svi smo se mogli povući u skloništa, nismo to odabrali. Odabrali smo plesati i pjevati, čuvati svojoj identitet, čuvati svoj narod. Volio bih kad bi učiteljica u petom, šestom razredu osnovne škole ovaj film prikazala djeci. Tada bi se osjećao kao da sam dobio pet Oscara”, poručio je Kužnin.