„Nije bio domaćin, ali je vazda bio tu. Podrazumijevalo se da svaku sezonu Dubrovačkih ljetnih igara od 1967. godine obogaćuje svojim nastupima, uglavnom na taraci tvrđave Revelin. A često i bude najljepši dio same ceremonije Otvaranja. I nitko se sigurno nije pitao što bi bilo da ga nema na Igrama. I nitko se sigurno nije pitao koliko je to sati nastupa u ovih 55 godina. Koliko je to sati upjevavanja, štimanja žica, oblačenja nošnji, pletenja pletenica, stavljanja ukosnica, brzih presvlačenja između točaka. Koliko je to sati gromoglasnog pljeska zadovoljne i oduševljene domaće i međunarodne publike kojoj su članovi Ansambla približili ono najbolje iz naše tradicije. I u kojoj je mjeri to bavljenje tradicijom utjecalo da se neki članovi odluče posvetiti etnologiji i etnografiji. Da se zaljube u baštinu predaka, ali i da se zaljube jedni u druge i osnuju „linđovske brakove". Da roditelje u Ansamblu zamijene djeca, pa unuci. I da svi postanu duboko svijesni kako su amateri jednako važni kao i profesionalci. Možemo točno navesti broj sudionika, nastupa i prodanih ulaznica. Ali takva statistika nije sad bitna – iako broj od 332 nastupa zaustavlja dah. Najvažnije je da je Folklorni ansambl Linđo na Dubrovačkim ljetnih igrama svih ovih desetljeća postao kultna konstanta. Onaj dio nas koji s ponosom trebamo pokazati svijetu. I učiniti da ga taj svijet odnese u svoje domove kao najdragocjeniju uspomenu. A mi ga čuvati kao zalog za budućnost. Nastupi Folklornog ansambla Linđo svojom su kvalitetom, bogatstvom i raznolikošću kao i tim neodoljivim spojem mladosti i iskustva uvijek bili jamstvo vrhunskog umjetničkog provoda. Kako onda, tako i danas. I zato: nemoj fermat Linđo, odlično je bilo. I bit će akobogda. Amen, dabogda!", navodi se u obrazloženju nagrade.
