Govor Sulejmana Muratovića ratnoj generaciji Linđa

02.12.2015


Danas
smo se sastali da se sjetimo ratnih događaja u koje je Linđo bio uključen, da
se sjetimo plesača i glazbenika koji su pod mecima i topovskim granatama
dolazili na prove i nastupe kao i ljudi koji su pomogli opstanku ansambla u tim
teškim trenutcima.


 


Nažalost
bilo je i teških trenutaka po saznanjima o pogibelji naših članova. Skupili smo
se i da se sjetimo naših nastupa za hrvatsku vojsku u Orašcu gdje je bila
smještena zagrebačka brigada, zatim nastupa u Dubrovniku – restoranu Jadran te
visokih dužnosnika koji su dolazili iz svijeta (Kušner i ostali) u hotelu
Argentina. A zatim odlazak na ratnu
turneju u Karlovac i Zagreb za hrvatsku vojsku te druge priredbe koje su bile
za vrijeme Domovinskog rata.


 


Moram
napomenuti da su neki naši zaposlenici bili sudionici Domovinskog rata te su za
to vrijeme dolazili na prove i nastupe, a poslije toga oko ponoća vraćali na
položaje. To su bili Miho Kalauz, Mirsad Omerčahić, Mario Kristić, Đuro
Grdović, Momo Stojiljković i Tonči Romanović.


Da
bi sve to funkcioniralo moralo se iznaći novca za plaće gdje su uskočili
Atlantska Plovidba – gdje je bio financijski direktor Kristo Memed, Turistička
agencija Atlas na čelu sa Pavom Župan Rusković, a zatim hoteli Dubrovačko
Primorje na čijem čelu je bio Pero Vićan.


 


Kako
se Linđo prije rata financirao samostalno od priredbi koje je sam organizirao u
tvrđavi Revelin, a zatim u Sportskoj dvorani, zbog rata je taj prihod izostao i
tada je uskočio Grad Dubrovnik na čijem čelu je bio gradonačelnik Vido
Bogdanović. Kroz razgovor s gradonačelnikom, dao je inicijativu da Linđo
postane gradska Ustanova u kulturi i tako se osiguraju plaće profesionalnim
radnicima.


 


Ovo
sam morao iznijeti te zahvaliti svim plesačima i muzičarima amaterima, te
profesionalnom osoblju ansambla, koji su i u ratu pokazali da su linđovci na
što sam posebno ponosan te im još jednom zahvaljujem.


OSTALE NOVOSTI